Psihologija, psihijatrija, psihoterapija … sinonimi ili ipak različite stvari?

Ljudi ponekad ne razlikuju psihologa, psihijatra i psihoterapeuta. Iako relativno slične riječi, zapravo se radi o tri potpuno zasebne profesije.

Psihijatar je liječnik koji je nakon studija medicine završio specijalistički studij iz psihijatrije. Usmjeren je na dijagnosticiranje mentalnih bolesti i njihovo liječenje (najčešće uz pomoć lijekova – psihofarmaka).

Psiholog je završio studij psihologije kroz koji je, između ostalog, učio o ljudskom ponašanju, emocijama, motivaciji, učenju, inteligenciji, percepciji i sl. Samo jedna grana psihologije - klinička psihologija bavi se proučavanjem i liječenjem psihičkih teškoća i pružanjem psihološke pomoći.

Psihoterapeut je stručnjak koji se, nakon prethodno završenog temeljnog studija (psihologije, odnosno medicine i sl.), dodatno educirao za psihoterapeuta. Vremenskim trajanjem od četiri, pet godina i zahtjevnošću teorijskog znanja i iskustvenog rada, psihoterapijske edukacije mogu stati uz bok nekim sveučilišnim studijskim programima.

Dakle, i psiholozi i psihijatri (te eventualno stručnjaci nekih drugih profesija) mogu ujedno biti i psihoterapeuti isključivo ako su se za to dodatno školovali.

Kome treba psihoterapija?

Često se može čuti da na psihoterapiju dolaze isključivo osobe kojima su dijagnosticirani mentalni poremećaji. No, prava je istina da dolaze i osobe, koji se teško nosi i s uobičajenim problemima poput bračnih problema, različitih oblika tjeskobe ili nedoumica s kojima se većina ljudi susretne tijekom života. Također, kod psihoterapeuta dolaze oni koji žele razumjeti i/ili promijeniti neko svoje ponašanje.

Dakle, bez obzira koliko netko "(ne)normalan" bio, ima mogućnost za sebe otkrivati nove izbore uz koje će se bolje nego do tada približiti svom poimanju sreće i zadovoljstva.

Postoji li jedna jedinstvena psihoterapija?

Ne. Danas u svijetu postoji jako puno različitih psihoterapijskih škola i svaka od njih ima svoj specifičan pristup i način rada. Neke su znanstveno utemeljene i svjetski priznate, a neke su tek na putu da postignu takav status. Zbog učinkovitosti jako je važno pronaći terapeuta koji vam najbolje odgovara, pred kojim se osjećate opušteno i u kojeg imate najviše povjerenja. Njegov stil rada kombinacija je psihoterapijskog pristupa (orijentacije) za koji se školovao i njegovih karakteristika ličnosti.

Prije nego donesete konačnu odluku o izboru, provjerite osnovne informacije o svom potencijalnom terapeutu (koju je terapijsku školu završio; je li član neke od domaćih terapijskih udruga; je li njegova psihoterapijska škola članica Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske i krovnog europskog psihoterapijskog udruženja European Association for Psychotherapy.

Pitajte svog terapeuta o njegovoj orijentaciji, kako biste lakše odlučili je li to ono što ste vi zapravo htjeli. Ako njegov način rada ne odgovara vašim potrebama, slobodno potražite drugoga.

Realitetna terapija

Sredinom prošlog stoljeća američki psihijatar dr. William Glasser počinje uviđati nedostatke tadašnjeg shvaćanja ljudskog ponašanja i nastanka psihičkih teškoća. Intuicijom praktičara i hrabrom neovisnošću postupno razvija nova stajališta i psihoterapijski model koji već šezdesetih godina postaje poznat pod nazivom realitetna terapija.

Paralelno s primjenom svoje nove psihoterapije Glasser počinje razvijati i njenu teorijsku osnovu. U nizu dorađivanja početni koncept nazvan teorija kontrole devedesetih godina preimenuje u teoriju izbora. Teorija izbora znanstveno je utemeljena teorija ljudskog ponašanja i osnova je primjene realitetne terapije.

Realitetna terapija je savjetodavni/psihoterapijski* pristup kojeg karakterizira konfrontacija između terapeuta i klijenta koji, razmatrajući životne teškoće klijenta, polaze od različitih uvjerenja, a kroz koju klijent traži načine da podigne kvalitetu svog života kojom nije zadovoljan. Realitetna terapija je zapravo teorija izbora koju zastupa terapeut u procesu savjetovanja/psihoterapije.

Unatoč zaista velikom broju psihoterapijskih škola, do danas je u Europskoj psihoterapijskoj asocijaciji – krovnoj europskoj psihoterapijskoj organizaciji rigorozne uvjete zadovoljilo njih tek dvadesetak. Realitetna terapija je jedna njih.

*Za razliku od drugih pristupa u realitetnoj terapiji se pojmovi savjetovanje i psihoterapija smatraju sinonimima.

Što očekivati od psihoterapije?

U ugodnom ambijentu terapeut i klijent zajedno rade na rješavanju nekog klijentovog problema. Za klijenta je to prilika da iznese ono što mu je na umu bez ustručavanja, osuđivanja i u sigurnom okruženju, pred očima i ušima stručnjaka.

Unatoč uvriježenom mišljenju, terapeuti rijetko daju savjete. Umjesto toga, oni vam pomažu da uz njih spoznate rješenja koja su već u vama. To je prilika da spoznate što zaista činite i zašto se tako osjećate.

Na psihoterapiji ne morate iznositi ono što ne želite. Ukoliko vas terapeut i upita o nečemu što niste spremni podijeliti s njim, imate potpunu slobodu ne razgovarati o toj temi.

Nijedan ozbiljan psihoterapeut ne daje garanciju da će terapija biti uspješna. Terapija, naime, nije čarobna pilula, a ni terapeut nije čarobnjak. Uspješnost terapije uvelike ovisi o vama, o tome koliko ste motivirani raditi na sebi.

PSIHOTERAPIJSKI UGOVOR

Download (pdf)



VIDEO





Usluge psihoterapije dostupne su osobama starijim od 20 godina